skip to main |
skip to sidebar
Mali mrav
Sunce je svanulo, zora sad rudi,
ptičice cvrkuću, šuma se budi.
"Što je sad opet, jeste li ludi,
cijelu noć buka, lupanje, cika,
netko sad stenje, pa odnekud vika,
jadnoga mrava nonstop se budi!"
Al sad kad već zora je tu,
nema mu druge, raditi treba,
hranu treba svaka mravlja beba.
"Evo, evo, k vragu, ustat ću!"
Proviri vanka, sunce već prži,
krmeljave oči svjetlo probada,
još prohladnost vani pomalo vlada.
Nema veze, mravac je brži.
Lunja on vješto međ vlati trave,
njuši on lijevo, njuši on desno,
ovdje je lako, ovdje je tjesno.
Zatitraše mu antene povrh glave!
"Oho! Nešto li nanjuših!?
Čudan li to je miris u zraku,
mišljah da naći ću hranu kaku,
no ovo ne znam jel jeo bih..."
Nešto veliko, vlažno i žuto,
stoji sad posred staroga puta,
zatrpana sada je stara ruta,
gleda to mravac mrko i ljuto.
Miriši po breskvi, svježoj i finoj,
al mirisi drugi čudni su i strani,
još ih nikad nije osjetio vani,
lagano sad mravac češka zubić svoj.
Gladne mravlje bebe čekaju na njega,
pa možda je hrana, probat i to treba,
probao je svašta još i kao beba,
a od starih mrava naslušo se svega.
Lagano on priđe, ponjuši polako.
"Ma breskva je garant, nema u to sumnje,
zagrist ću te slatko, želudčić nek pun je".
Raširi on čeljust, i zagrize jako.
Grize on i vuče, usta su mu puna,
al ne da se ni mrvu, od Durexa guma.
Nema komentara:
Objavi komentar